|
Nije slučajno što su mačke postale a i ostale jedna od dvije
najomiljenije vrste životinja koje držimo kao kućne ljubimce. Izvrsno
su se adaptirale na novi način života, i, za razliku od pasa, mogu bez
problema da žive u stanu, nikada ga ne napuštajući jer ga naprosto
smatraju svojom teritorijom. Veoma su umiljate, deluju smirujuće na
čoveka, ali su sačuvale veliku dozu “nezavisnosti” – nikada se ne
podređuju čoveku kao, na primer, psi.
 Da
bismo razumijeli specifičnosti ishrane mačaka, moramo se nakratko sjetiti
njihovog porijekla i načina ishrane u divljini.
Mačke su grabljivci i pravi primjer
mesojeda. Odlični su lovci, obično pojedu svjež i čitav plijen sa svim
iznutricama i tjelesnim sokovima. Njihov je obrok, dakle, bogat
bjelančevinama, a i dovoljno je sočan da obezbjedi neophodnu vodu jer
mnoge vrste mačaka žive u polupustinjskim uslovima pa i jedva piju
vode.
Njihov je metabolizam prilagođen visokoproteinskoj hrani pa su čak u
stanju da bjelančevine koriste kao izvor energije dok su ugljeni
hidrati nešto sa čim teško izlaze na kraj pa ako ih u obroku ima više
nego što je potrebno, mogu dovesti do gojaznosti i drugih metaboličkih
poremećaja.
Ipak, ovo ne znači da svoje mačke možemo
hraniti sirovim mesom – to bi bila veoma jednostrana i, u krajnjoj
liniji, siromašna ishrana jer bi brzo dovela do nedostatka mnogih
minerala i drugih materija. Upotreba dobro balansirane, gotove mačije
hrane je neophodna jer samo će takva ishrana obezbjediti adekvatan
balans hranljivih materija i preduprijediti neke bolesti za koje danas
znamo da su izazvane deficitarnom ishranom.
Takav je na primjer oblik miokardiopatije koji je bio masovna pojava
dok se nije ustanovilo da nastaje usled nedostatka jedne esencijalne
aminokiseline, taurina, koji se sada dodaje u svaku hranu za mačke.
Neizbalansirana ishrana i upotreba jeftinih, nekvalitetnih vrsta hrane
često doprinose i problemima sa urinarnim traktom.
Trebalo bi stremiti što većem udjelu
sočne mačije hrane (koja obično dolazi u konzervama) u obroku, a što
manje koristiti suvu hranu koja je po pravilu mnogo bogatija ugljenim
hidratima i zato kod nekih mačaka doprinosi razvoju gojaznosti, a
pretpostavlja se, i dijabetesa. Takođe je važno da mačke piju dovoljno
vode, I često ih u tome treba potsticati na razne načine (ostavljati
više činija sa svježom vodom, dozvoljavati im pristup slavini ako vole
da piju sa nje itd.). |
