|
Pocelo je jednom na ulici .....
Fudbal sam poceo aktivno igrati od 1966. godine u pionirima
FK "Zeljeznicar" iz Sarajeva,
te zatim kao junior i senior.
Kao
omladinac nastupao sam i u raznim
reprezentacijama: grada Sarajeva,
republike BiH i
bivse drzave SFRJ.
Kao
srednjoskolac, krajem III. razreda srednje skole 1970. godine, postao sam profesionalac.
U
"Zelji" sam proveo ukupno 10 nezaboravnih godina, Tu sam se formirao kao
igrac. Bio sam na posudbi u FK''Famos'' iz Hrasnice oko 6 mj., a zatim sam imao srecu i zadovoljstvo da igram u najuspjesnijoj generaciji u istoriji kluba koja je 1972.
bila prvak SFRJ. Takodjer, proputovao sam mnogim
zemljama sirom svijeta dok sam bio clan ovog kluba. Sve sto sam kasnije ostvario
u sportu imalo je temelj u
"Zelji".
Medjutim, "Zeljo" kao klub nije mi mogao
osigurati buducu egzistenciju, a karijera sportiste je kratka, pa sam donio tesku odluku
da radi materijalne sigurnosti nastavim
igrati u
NK "Jedinstvo" iz Bihaca
(1976-77), gdje sam odigrao jednu izvanrednu sezonu. Imali smo veoma dobar tim koji je svakoga mogao pobijediti. Moje
dobre igre su bile zapazene pa sam na kraju sezone dobio ponude NK "Osijeka"
i FK "Crvena zvezda".
Osjecani su ipak bili brzi i konkretniji pa sam presao u
NK
"Osijek" iz Osijeka (1977-81) koji je nakon 20 godina ponovo usao u I. ligu. U gradu je vladala
nevidjena euforija, expresno je za dva mjeseca izgradjen potpuno novi stadion za oko 40.000 gledalaca. Tu sam bio izvanredno prihvacen od navijaca. Klub je
nazalost olako mijenjao trenere i igrace sto je stvorilo nestabilnost i rezultati nisu bili uvijek u skladu sa ocekivanjima,
Zbog cestih promjena trenera treniralo se znatnoslabije nego sto sam navikao pa su me
cesto ometale povrede.
Pri
kraju karijere, 1981. godine otisao sam u americki malonogometni klub
SC "Stallions"
iz Buffala (SAD).
To je bilo jedno sasvim novo iskustvo, jer
se "mali fudbal" igra u dvorani za hokej sa umjetnom
travom i 3m visokom providnom ogradom. Ustvari, to je fudbalski bilijar gdje se
maksimalno koristi udaranje lopte u ogradu. Izuzetno je dinamicno, ali veoma
naporno, pa su izmjene igraca ceste kao u hokeju. Sezona je kratka i traje oko 6 zimskih mjeseci.
Zbog
povrede koljena morao sam se ranije vratiti.
Karijeru sam zavrsio
1982.godini igrajuci za klub
NK "Sparta"
iz Belog Manastira - Baranja u blizini Osijeka. Nekoliko prvoligaskih
igraca, koji su dosli sa mnom i poslije mene u ovaj klub, podigli su kvalitet
igre kluba i stvorili zapaljivu nogometnu atmosferu u Baranji vise sezona.
Kasnije sam povremeno igrao za veterane
NK "Sparta".
Kako
se svi igraci uglavnom kad-tad oprobaju kao treneri, 1984. godine sam stekao i diplomu
trenera nogometa .
Medjutim, zbog nestabilnosti trenerske profesije ipak se nisam ozbiljnije bavio treniranjem, osim sto
sam iz hobija u kracim periodima trenirao klubove NK "LIO" (Osijek), NK
"Darda" (Darda) i NK "Sparta" (Beli Manastir).
|
