FIN. PLANIRANJE

KOMERCIJALA

UGOSTITELJSTVO

SPORT

Setajuci se Sao Paolom naisli smo na jedno kino sa erotskim slikama. Kao mladi momci odlucili smo pogledati taj film. Ulaznica je bila 7 kruzeirosa.

Bili smo zacudjeni kad smo vidjeli da je kino puno ljudi, a bilo je tek 11 sati prijepodne.

Jos vise smo bili iznenadjeni kad smo vidjeli da umjesto filmskog platna na bini igraju zivi ljudi. To su bile ustvari - striptiz predstave uzivo koje traju cijeli dan. Ucestvovalo je nekoliko djevojaka i mladica u raznim erotskim skecevima, pa je to bilo i zabavno gledati.

Eto, pazite kad u Sao Paulu idete u kino, nije svako kino isto.

U osam auto-traka sve folksvageni

Brazil, januar 1972 godine u Sao Paolu. Gledam sa 11 sprata hotela na ulicu. Jednosmjerna avenija ima cak 8 traka, zaista se to rijetko vidi. Veoma ziv saobracaj. Upalise se semafori i svi automobili stadose. Gledam i sam sebi ne vjerujem sto vidim: sve same bube, sve volkswageni. Stotine automobila iste marke na jednom mjestu. Zapanjujuce, kao da izlaze iz tvornice Volkwagena.

Kasnije sam cuo da je u Brazilu jos uvijek najveca tvornica volkswagenovih buba na svijetu.

Zagrijavanje protiv Palmeirasa

Igramo nocnu utakmicu u Sao Paolu protiv ''Palmeirasa''. Pun stadion. Pri kraju prvog poluvremena trener mi kaze da se zagrijem jer cu uci u igru nakon odmora. Pocinjem zagrijavanje iza naseg gola. Lagano trckaram, pa ubrzam i tako postepeno pojacam ili mjenjam tempo.

Medjutim, cujem kako publika u odredjenom ritmu daje takt pljeskajuci rukama, pa pomalo stanem i posmatram teren da vidim sta se tamo dogadja ali nista neobicno ne otkrivam. Ponovo krenem trcati, kad opet zacujem takt publike. Shvatim, pa to oni mene imitiraju, pokusavaju me dekoncentrirati i zabavljaju se tako. Neobicno, to nisam nikada dozivio.

U pauzi izmedju poluvremena, kada su svi igraci otisli u svlacionicu, ostao sam jedino ja sa publikom koja je svaki moj pokret bukvalno popratila odgovaracujim pljeskanjem, cas brzo, pa lagano itd.. Nisu me ostavljali na miru niti jednog trenutka. Zapanjujuce.

Tada sam ja napravio nesto sto oni nisu ocekivali. Krenuo sam ostro i odmah naglo stao pa su time bili iznenadjeni te su izgubili ritam pljeskanja i zakasnili su sa reakcijom, a ja bi opet krenuo isto pa stao i tako nekoliko puta. Shvatili su da sam prihvatio njihovu igru i da sam ih pobijedio, pa je uslijedio veliki aplauz i pridobio sam simpatije publike. Eto, cudo se desilo u pauzi utakmice.

Kada sam usao u igru u drugom poluvremenu svaki moj kontakt s loptom nagradjivali su burnim aplauzom.

Zaista, publika se moze zabavljati na milion nacina i biti divna cak i kada je iz protivnickog tabora.

To je Brazil.

Mujkic protiv Mujkica

U ''Zelji'' su igrala dva brata Mujkic, mladji Fikret - Pike i stariji Midhat - Medo. Pike je bio navalni igrac, izvanredno krilo i dribler, a Medo je bio odbrambeni igrac, veoma ostar bek.

Na treninzima se od svih igraca trazilo da igraju punom snagom kao na utakmici, pa je bilo zanimljivo gledati situacije u kojima su jedan spram drugog bila dva brata.

Kako je bila velika konkurencija za svako mjesto, njihovi dueli su bili veoma zestoki i kada je u pitanju bio Medo, cesto i preko dozvoljenih granica. Niko ne bi pomislio da su oni braca.

Na terenu se to nije vidjelo, takav odnos u igri nametnut je od strane trenera i svi igraci su to prihvatili kao normalno. Borbenost, ostrina i cvrstoca bile su osobine na cijeni.

Karantin i poslije utakmice

Osim odlaska u karantin prije utakmice, u ''Zelji'' je trener obavezao igrace da ostanu u karantinu i noc poslije utakmice, da ne bi rasipali energiju slaveci pobjede po nocnim barovima.

Bilo je par igraca koji su voljeli casicu, ali se ta odluka odnosila na sve igrace.

Trener bi tako otisao kuci nakon utakmice, a igraci nazad u karantin ali i ...... flase viskija.

Tako se sjedilo po sobama, uzivalo u viskiju i ujutro mamurno islo kuci. Njih karantin nije omeo u slavlju i picu.

Ustvari, dodatnim karantinom kaznjeni su bili samo oni igraci koji ne piju.