| |
|
|
Igman na minus 32 stepena C.
Zanimljivo je u kakvim sam sve uslovima provodio pripreme.
Sjecam se zimskih juniorskih priprema na planini Igman kod Sarajeva 1968.
Tamo smo proveli oko 15 dana na fizickim pripremama. Trenirali smo dva puta
dnevno, uglavnom su to bili kondicioni treninzi sa trcanjem oko 15km po
dubokom snijegu.
Interesantno je da se temperatura u to doba na Igmanu spustala do minus 32
stepena C., ali nam u nasim godinama to nije ni najmanje smetalo.
Medjutim, planinarski dom u kome smo bili smjesteni nije imao kupatila, niti
centralno grijanje pa smo morali grijati vodu na pecima, a vatru smo morali
sami loziti i odrzavati.
U
sobama nas je bilo po šestorica.
Poslije svakog treninga morali smo stavljati noge sa kopackama u lavor tople
vode da bi mogli skinuti kopacke, jer su pertle bile smrznute.
Uz
sve te okolnosti pripreme smo obavili uspjesno i niko se nije zalio na
uslove.
|
|
"Socijalisticki moral"
Grad Hanover u Njemackoj 1969.godine. Juniorski tim
FK "Zeljeznicara" gostuje na uskrsnjem turniru kao gost domaceg kluba "Arminia". Ja sam
sa dvojicom suigraca smjesten u super luksuznu kucu presjednika kluba, koja
izmedju ostalog ima bazen,saunu, klub za zabave itd. Domacini su se zaista
trudili da nam te dana ucine izuzetno prijatnim, pa su nas u slobodnim
trenucima upoznavali sa znamenitostima grada. Ja sam imao odvojenu
sobu, a kolege su bile u drugoj. Stvarno, to su mi do tada bili najljepsi
dozivljaji u zivotu. Po zavrsetku turnira i odlasku kolege mi
neocekivano rekose kako namjeravaju za uspomenu "uzeti" neke sitnice iz
svoje sobe. Bio sam
time jako neprijatno iznenadjen i razocaran , pa sam im rekao da to ja
nikada ne bi ucinio, jer mi to ne dozvoljava
"moj socijalisticki moral". Ne znam, da li su oni ucinili to sto
su namjeravali, ali ova moja
"nespretna" izjava znala je kasnije biti predmet njihovog
podsmijavanja.
Izgleda da, ipak, nisu nista shvatili.
|
|
"Pizon" i ruski
jezik
Hotel u Moskvi 1972 godine.
Igrac reprezentacije Vladimir Petrovic-"Pizon" i ja
smo cimeri u
sobi. Treba da prespavamo, a zatim sutradan putujemo sa
oml.reprezentacijom SFRJ na Turnir u Ashabad. "Pizon" je u hotelu bio sreo neku
mladu ruskinju i dobio njen broj telefona u sobi. Navecer, "Pizon" nazove
taj broj i pocne razgovor na "ruskom jeziku". Ustvari, to je bila
jedna neobicna verzija
srpskog jezika sa jako otegnutim naglaskom, uz groteksno
mahanje rukama, cudne grimase lica i sa erotskom temom razgovora sa ruskinjom, koja
je inace radila u cirkusu.
Sve mi je izgledalo tako smijesno, bas kao u
cirkusu, da sam se ja grohotom valjao od smijeha, dok me je "Pizon"
utisavao, jer sam mu ometao "razgovor".
Taj je razgovor potrajao prilicno dugo, sto
znaci da je "ruski" ipak bio dobar.
|
|
Sudija
Marijan Raus
Varazdin 1969. Igra se polufinalna utakmica tradicionalnog
Dinamovog juniorskog turnira izmedju "Dinama" i "Zeljeznicara". Tri minute
do kraja vodimo 2:1. "Dinamo" nas pritisce i svim silama nastoji da izjednaci.
Jedna lopta dolazi prema meni, na centru terena kod aut linije, i ja ju u duelu
sa protivnickim igracom, izbacim visoko
preko tribina izvan stadiona. Mislio sam, dok vrate loptu, bice kraj utakmice,
a sve je bilo regularno. Medjutim, sudija Marijan Raus iz Varazdina je ocijenio moj postupak
''nesportskim'' i daje mi prestrogo
crveni karton. Tako on ustvari zeli pomoci "Dinamu". Ali, u tom trenutku prilazi mi protivnicki
igrac i sa ledja me udara po nogama, sto sudija ne moze ignorisati, pa i
njemu mora dati crveni karton. Snage su opet bile izjednacene, utakmicu je
sudija produzio cak desetak minuta, ali se rezultat ipak nije promijenio.
Pobijedili smo ipak i usli u finale.
Finale smo igrali na stadionu "Maksimir"
u Zagrebu protiv
reprezentacije "Cehoslovacke", pobijedili ih sa 1:0 i osvojili prvo mjesto.
To je bio veliki trijumf nase ekipe, jer smo,
osim svih protivnika, morali pobijedjivati i sudije.
|
|
Epizoda FK "Famos"
U
"Zelji" je bilo
mnogo prelijepih trenutaka, ali i onih manje lijepih (koji ipak vremenom
izblijede).
Npr.
u jesen 1971. god. bio sam posudjen FK "Famos" iz Hrasnice radi ''kaljenja'' na period od 2 godine,
ali sam zbog veoma dobrih i zapazenih igara vracen nazad nakon samo 6 mjeseci
i zaigrao sam u sampionskom timu ''Zeljeznicara''.
Taj period u ''Famosu'' sam zaista dobro iskoristio da
se nametnem se kao
dobar igrac.
|
|
|
|
|
|
|
|
