FIN. PLANIRANJE

KOMERCIJALA

UGOSTITELJSTVO

SPORT

Trener "Zeljeznicara" Milan Ribar koristio je megafon za bolju komunikaciju sa igracima na treningu. Medjutim, nije uvijek sve funkcionisalo kako je on ocekivao.

Na jednom treningu, on je nekoliko puta opomenuo jednog mladjeg igraca, ali ovaj nije reagirao na njegove opaske, pa je to toliko iznerviralo trenera da mu je prisao i udario ga megafonom u glavu, teatralno mu pokazujuci da treba da slusa njegove komande. Nije to bio neki jak udarac, ali je trenerov postupak ruzno djelovao na sve ostale igrace i posmatrace. Kasnije se ispostavilo, da je taj igrac imao nekih problema sa usima, pa je zato drzao vatu u usima i nije dobro cuo, a to trener nije znao.

Ova "megafon pedagogija" pokrenula je otvaranje raznih drugih problema u odnosima igraca i trenera, te je na kraju bitno doprinijela i nesto kasnijem odlasku trenera iz kluba.

Avioni

Trenirali smo u Kosutnjaku u Beogradu, prije neke utakmice. Sjecam se da je tada u ekipi "Zelje" poceo igrati na poziciji beka jedan mladji igrac Maljukanovic.

U sred treninga, iznad igralista u niskom letu preletjeli su Migovi. Normalno, svi smo stali i pogledali prema nebu gledajuci tu neobicnu pojavu. Sve je to potrajalo samo nekoliko trenutaka.

Tada se iznenada oglasio trener i na sav glas povikao: "Maljukanovicu, samo ti gledaj avione!". Ostale igrace nije opomenuo. Bio je to jasan znak i nagovjestaj da ce se nesto promijeniti u sastavu ekipe.

I desilo se, Maljukanovic vise nije bio u standardnoj postavi na iducoj utakmici.

Opomene pomocniku Kulovicu

Kako su nasi treneri primjenjivali neke njemacke metode treninga, pocinjali smo trening u parovima sa loptom, ali sa veoma visokim ritmom trcanja, bez uobicajenog postepenog zagrijavanja, pa je sam pocetak treninga uvijek bio veoma naporan i stresan.

Trener Ribar je imao obicaj da kasni sa izlaskom na trening oko pet minuta, pa je pocetak treniga vodio pomocni trener Sulejman Kulovic, dobar, miran i tih covjek.

Kada bi se iznenada iz tunela pojavio glavni trener Ribar obratio bi se pomocniku Kulovicu glasno izvikujuci gotovo standardnu recenicu: "Suljo, o's tebe da kaznim? Zar ne vidis kako ti Rodic trci?"

Naravno, to je samo bio znak da se on pojavio na treningu i dodatni pritisak na sve igrace i pomocnog trenera, koji bi tada odmah poceo galamiti na igrace.

Kako sam glumio Senzena

Srijeda, popodnevni trening na Grbavici. Pripremali smo se za nedeljnu utakmicu protiv "Dinama" iz Zagreba.

Dobio sam zadatak da glumim Senzena, desno krilo Dinama. Trebao sam pokusavati driblati  lijevog beka Veliju Becirspahica kao Senzen, a on mi je trebao oduzeti loptu, te se ubacivati u napad kao lijevo krilo, tj. nametnuti se Senzenu svojom ofanzivnom igrom .

Medjutim, svaki nas trening je podrazumjevao ozbiljnu igru, bez improvizacije, pa sam ja stvarno njega driblao, a on mi je uzaludno pokusavao oduzeti loptu.

Inace, nase treninge je uvijek posmatralo najmanje oko 1.000 ljudi.

U igri jedan na jedan, Velija mi nikako nije uspijevao oduzeti loptu, pa sam morao nekoliko puta ponavljati akciju. U jednom trenutku, proturio sam mu loptu kroz noge, sto je izazvalo odusevljenu i burnu reakciju gledalaca.

Ali, jos burnije je reagovao trener Ribar, koji je skakao i iznerviran se izgalamio na Becirspahica: "Velija, pa nije ti ga majka rodila. Ubi ga!". To je bilo grubo izreceno, ali vrlo efikasno!?

Nakon toga Velija vise nije gledao loptu, vec samo kako ce me odalamiti preko nogu.

Naravno, vidio sam da je vrag odnio salu, pa sam "pomogao" Veliji tako sto sam namjerno dodavao malo jaci for lopti kako bi on mogao presjeci loptu i obaviti svoj zadatak. Tako je trening dobio pravi smisao.

A u nedelju, na prvenstvenoj utakmici, Senzen je u prvih deset minuta dva puta zavrsio na atletskoj stazi nakon izuzetno ostrih Velijinih startova, pa se poslije toga vise nije usudio preci centar i napadati na nas gol. Velija mu se zatim i dobro nametnuo ofanzivnom igrom, odigravsi gotovo cijelu utakmicu u napadu kao lijevo krilo, a "Zeljo" je pobijedio 2:0.

Spasonosni zbun

Januar. Zimske pripreme na stadionu Grbavica. Trcimo krugove po atletskoj stazi u visokom ritmu na odredjeno vrijeme. Na jednoj krivini atletske staze bilo je gusto neprozirno zbunje.

U jednom trenutku primjetim da jedan od starijih igraca Velija Becirspahic "Deda" izostaje  i ostaje skriven u zbunju, cekajuci da igraci optrce cijeli krug da bi se opet ukljucio. Tako je malo odmarao i prikupljao snagu za dalje trcanje.

Niko od igraca nije nista komentarisao, svi smo bili skoncentrisani na izdrzavanje velikih napora.

Medjutim, izgleda da to treneru Ribaru nije promaklo, jer poslije tih priprema Becirspahic nije vise bio aktivan igrac, nego je postao trener mladjih uzrasta igraca.