| |
|
|
Vjezba u paru:
Serbo i ja
Nalazim se sa ekipom "Zeljeznicara" na ljetnim
pripremama na Tjentistu. Treninzi su veoma ostri i naporni. Na odlicnom
igralistu radimo takticke vjezbe u parovima, sa veoma mnogo trcanja, sprinta
i premalim pauzama za odmor. Trener je kao par postavio mene i Dzemala
Serbu. U jednom trenutku Serbo je postao jako umoran i malo je popustio u
tempu, pa je trener poceo galamiti na njega. Nista nije moglo uticati na
umornog Serbu, pa ga je trener Ribar prvo novcano kaznio, a zatim i istjerao
sa treninga.
Kada smo se vratili s treninga u hotel saznali
smo da je Serbo napustio pripreme i samovoljno se vratio u Sarajevo. Svima
nam je bilo zao, jer smo znali da ce ga to jako skupo kostati. Kada smo se
vratili u Sarajevo, Serbo se nije vise pojavljivao na treninzima i govorilo
se da vise nece igrati. Medjutim, na intervenciju i posredovanje uprave
Serbo se nakon dva mjeseca ponovo pojavio na treningu.
I gle, prvi njegov trening opet u paru sa mnom i
ista vjezba kao na Tjentistu. Ja sam fizicki spremniji, letim po terenu, a
trener galami samo na mene da ubrzam?! Nije mi nista jasno, sutim i trcim
120%. Trener me kaznjava novcano jednom,drugi put i na kraju pravac ...
svlacionica. Ni krivog ni duznog.
Razmisljam poslije zasto se to desilo i
zakljucujem da je trener time ustvari podsjetio Serbu na onaj trenutak
kada je ovaj napustio pripreme, pokazavsi mu da je i dalje strog trener, a
ja sam sasvim slucajno kao Serbin tadasnji i sadasnji partner ovaj put bio zrtvano
jagnje.
Da je to zaista tacno govori cinjenica da mi
novcane kazne ipak nisu bile naplacene.
|
|
Zairska "Coca Cola"
Ekipa "Zeljeznicara" gostovala je u Zairu
pocetkom 1972. godine u sklopu svjetske turneje.
Rucamo u hotelu u glavnom gradu Kinsasi. Izbor
jela je bio veoma bogat i nesvakidasnji.
Konobar po imenu Silva prilazi
svakom igracu i pita sta ce ko piti. Izbor je bio izmedju mineralne vode i
raznih sokova. Pored mene sjedi stariji prvotimac Blagoja Bratic i narucuje,
kao i ja, Coca Colu.
Nakon izvjesnog vremena stize naruceno pice u
casama. Ja probam svoju Coca Colu, ali ona je nekako drugacijeg okusa nego
sto ja znam. Odmah sam naglas prokomentarisao: "Ovdje cak ni Coca Cola nije
ista kao kod nas". U istom momentu, osjetim lagan udarac u nogu ispod stola.
Bratic me je cudno pogledao, sto mi je bio znak da usutim.
Ubrzo je
zamijenio case, pa sam ja dobio normalnu Coca Colu, a on je dobio svoju
Colu, koju je konobar Silva, po tajnoj narudjbi "pojacao sa viskijem".
Bio sam mlad i zaista vrlo
neiskusan, pa nisam ni u snu pomisljao na ovakve kombinacije.
Kasnije smo se smijali tome,
proslo je bez posljedica po Bratica, jer trener nije cuo moj "naivan"
komentar.
|
|
Slike iz Zaira
Na
pocetku velike turneje FK ''Zeljeznicar'' bili smo u Kinsasi (Zair) gdje sam
kupio nekoliko prekrasnih slika u ulju.
Kako su slike bile samo smotane i nezasticene mogle su biti ostecene, pa ih nisam ostavljao sa
ostalom prtljagom prilikom putovanja, nego sam ih morao stalno nositi sa
sobom.
To
me je toliko opterecivalo da sam konacno odustao od tih slika i nakon
mjesec dana turneje slike sam prodao jednom suigracu.
Kasnije sam se pokajao, jer bi mi to bila najbolja uspomena sa turneje.
|
|
Autoritet Ivice Osima
Pomocni teren stadiona "Kosevo" u Sarajevu. Stojim naslonjen na ogradu igralista i gledam kako moji suigraci mladji
juniori igraju prvenstvenu utakmicu. Ja ne igram jer je trener zaboravio
ponijeti moju sportsku legtimaciju.
Nailazi odnekud prvotimac kluba i fudbalski as Ivica Osim, prilazi mi i pita
me: "Zasto ti mali ne igras?". Zbunjen njegovim zanimanjem za
mene kratko i stidljivo mu odgovorim da ne znam. On je brzo otisao do trenera,
a kada se vratio rekao mi je da se presvucem i da cu igrati drugo poluvrijeme.
Niko nije bio sretniji od mene, a njegovo povjerenje sam ubrzo opravdao tako sto
sam dao dva gola u drugom poluvremenu.
Medjutim, vec sutradan me trener prvog tima seniora Milan Ribar zove da
igram prijateljsku utakmicu u Varesu. Bio sam jako iznenadjen, utoliko vise
jer jos nisam nikada nastupio ni za prvi juniorski tim, koji je tada bio na
turniru u Hanoveru.
Odigrao sam dobro tu utakmicu i postigao dva gola ( jos jedan je postigao
Boris Braculj) pa smo pobijedili sa 3:1.
Tako
sam debitirao za seniore sa nepunih 16 godina.
Za
nekoliko dana je bio revans u Sarajevu, gdje sam opet igrao i postigao jedan
gol (4:1).
Poslije toga sam postao standardan igrac prvog tima juniora, a nakon nesto
vise od godinu dana i profesionalac.
Eto,
sve to se tako dogodilo zahvaljujuci pronicljivoscu velikog igraca i
autoriteta Ivice Osima.
Ja
jos nisam saznao kako i gdje sam tada zasluzio toliku paznju Ivice Osima.
|
|
Pogibeljna igra
Stadion u Brckom. Igram za ''Jedinstvo'' iz
Bihaca protiv domaceg ''Jedinstva''.
Protiv mene igra bek Pelko, koji vec u prvim
minutama utakmice pokusava ostrim startovima da me izbaci iz igre. Zahvaljujuci
opreznosti izbjegao sam neke njegove startove, ali mi je vec u 5 minuti
potpuno poderao
dres. Nakon samo dvije minute uspio me je iznenaditi grubim udarcem sa
ledja, tj.
''volej udarcem'' me je izbacio na atletsku tartan stazu. Svi su skocili sa nase klupe
protestvujuci ogorceni zbog njegovog pogibeljnog starta, a sudija se
spremao da mu da zuti ili crveni karton. Pelko je ostao
lezati ... bio je veoma tesko povredjen ...
zadobio je dvostruki otvoreni prelom potkoljenice .. dosla su kola Hitne
pomoci i odnijeli su ga u bolnicu. Gruba igra mu se tako
osvetila, sam je sebe tesko ozlijedio.
Nakon
godinu dana drugi put smo se slucajno sreli u hotelu ''Terme'' na Ilidzi,
gdje se on nalazio na rehabilitaciji, a ja sam tu dosao sa ekipom NK
''Osijek''. Prepoznao sam ga, prisao sam mu i popricali smo
prijateljski. Imao je u nozi sipku sa 12 sarafa i polako se oporavljao, ali
vise nikada nije mogao igrati fudbal, a ja sam u tom trenutku pomislio da je to moglo da se meni desi,
ni krivom ni duznom. Bio sam zaista nesretan sto mu se to desilo i
sto sam bio na neki nacin bio upetljan.
|
|
|
|
|
|
|
|
