|
O porijeklu porodice Rodić je
nažalost malo poznatih pisnih dokumenata.
Još uvijek smo u potrazi za
tragovima kretanja Rodića kroz vrijeme i prostor!
Tako se iz jednog izvora spominje
da su Rodići oko 1570 sa Kosova, jos tačnije iz Prilepa, prešli u
Hercegovinu pa odatle poslije kraćeg zadržavanja, povlačeći se pred
Osmanlijama, došli u Plavno. Po tom predanju, dalje su se raseljavalji za
Popinu i Trubar, a zatim po cijeloj Dalmaciji i Krajini.
Pouzdano se zna da je u Plavinu 1712. god. doselio otac sa deset sinova.
U to vrijeme su neki od Rodića
presli na katolicizam, neki su postali profesionalni vojnici u Austrijskoj
vojsci. Jedan je čak bio i general, sahranjen je u Beču.
Neki od Rodića iz Like su se poslije Prvog svjetskog rata odselili za
Ameriku i njima se nažalost gubi trag.
Poslije Drugog svjetskog rata je kolonizacijom došlo do selidbe jednog
dijela porodica Rodić u Vojvodinu.
Jedan dio je ostao u Lici, ali nakon rata 90-tih godina i oni su se
preselili u Srbiju.
Po drugom usmenom izvoru, Rodići
su potomci crnogorskog plemena Vasojevića , tačnije iz doline Morače i preko
Dalmacije su došli u Liku!
Vrlo je interesantna povezanost
između Rodića i drugih porodica.
Rodići su u srodstvu sa Stojanovićima, Starčevićima, Stuparima,
Novakovićima, Milovanovićima i Marićima. Marići su direktni potomci Rodića i
dobili su ime po Mariji Rodić. Prvi popis 1712. god. (napravili ga Mlečani)
registruje 11 kuca Marića koji se kasnije raseljavaju u Srb i Lapac. Zna se
da su 1830. god. tri kuće Marića doselile iz Tiskovca u Osredke.
Po istom izvoru Rodići i Stojisavljevići su direktni preci Milanovića.
Zahvaljujem na informacijama koje
mi je poslao gdin. Vladan Novaković iz New York-a (vladanovak@hotmail.com)
i koji piše:
Kako sam jedan od Novakovića (
poreklom iz Velike Popine-Lika sada u Americi New York) reših da vam se
nakratko javim i dostavim podatke o Rodićima. Mi i Stojisavljevići ( blizak
rod) kao i večina u Popini slave Sv. Arhandjela Mihaila. Podatke o
popisu kuće Habsburga iz 1712. god. su dragoceni ( rad Karla Kosera sa
objašnjenjima Draga Roksandića; možete ih videti na u pdf formatu Popis Like
1712. god.).Dakle, Rodići su najbujniji rod u cjeloj oblasti. Izvedena
prezimena čijih predstavnika ima u oblasti su: Tadići, Malbašići,
Tomazovići, Novakovići, Stojsavljevići i Đumići.
Rodići su dolazili u oblast Unca u razna doba, najstariji prije 260-320
godina, ostali u toku kasnijeg vremena i u više navrata poslije ove prve
seobe.
Predanje o njihovoj seobi zabilježio je Petar Rađenović još 1908 godine u
unio ga u Ljetopis parohije trubarske. U ljetopisu piše: "Rodići su
najmnogobrojniji rod u Trubaru. Porjeklom su iz Hercegovine, te su se
odatlen naselili najprije u Bjelaj (između Petrovca i Kulen Vakufa). Tu
nešto skrive te su morali ispred turske vlasti pobjeći u Plavno u Dalmaciji.
Proživjeli neko vrijeme u Plavnu pođu opet u Bosnu, ali nijesu htjeli
zalaziti dublje, nego se zadrže blizu granice u selu Trubaru, i to na dva
mjesta, u Dugopolju i pod Vučjakom. Tada su bili još malobrojni, svega 7-8
kuća, i to 3-4 u Dugopolju, a 3-4 pod Vučjakom. Dolovi u to vrijeme nisu
bili nimalo naseljeni. Priča dovodi Rodiće u rodbinsku vezu sa još osam
bratstava koja žive u okolini, što s ovu što s onu stranu granice. Ta priča
kaže da se je iz Hercegovine prije 150-200 godina doselila jedna porodica,
bilo to sad u Bjelaj ili u Plavno. Bio je to otac sa devet sinova, vrlo
bogat i "siguran". Osam sinova poženi kad je koji dospljevao za ženidbu, a
jednoga koji je bio sitan i šmanjičav nije mislio ni ženiti. Najstarijeg
snahe prozovu Rodom, te su od njega postali Rodići; drugom je bilo ime Petar
(Pejo) te su od njega potekli Pejići; jednome opet bilo ime Luka i otuda
Lukići; jednome Novak te od njega vode Novakovići; za jednim je bila žena
Stoja te su po njoj prozvani Stojsavljevići; a ženu jednog prozovu Đumom
(valjda joj bilo ime Đurđija) te od nje postanu Đumići. Od Tadije Tadići, od
Milana Milanovići. Ali kako je stari otac ove devetorice bio bogat sve mu
iščo od ruke, vidjevši kako mu napreduje porod i imanje, odluči oženiti i
onog malog sina, koji je već bio pristario, ne bi li njega Bog blagoslovio,
kad su oni ostali onako srećni. Što smisli to i učini. Kad to narod spazi
stane govoriti: "Ha, eno ga gdje je oženio starčića"! I od toga starčića
postadoše Starčevići".
Predanje koje je zabilježio proto Simo Stojanović u Dragotinji kod Prijedora
uglavnom je slično ovome ovdje iznesenom. Po tome predanju devet porodica
koje su postale od istog roda ovo su: Tomazevići, Tadići, Novakovići,
Stojsavljevići, Budimiri, Starčevići, Milanovići, Vukelići, Lukići.
Po kazivanja starca Damjana Rodića iz Trubara, najstarija postojbina Rodića
je "Makedonija", odakle su prešli prije 470 godina u Hercegovinu.
Različita predanja o prošlosti jednog roda, ukoliko su drukčija jedna od
drugog, govore o sasvim drugim događajima iz prošlosti roda, o kojima ona
druga predanja nisu ništa upamtila. Stoga to ne treba uzimati kao
protivrječnost nego kao uzajamno dopunjavanje.
Tradicija:
Krsna slava
Porodice Rodić, koje još čuvaju stare običaje, tradicionalno svake godine
21.novembra proslavljaju krsnu slavu Sveti Arhangel.
Svečana pjesma ili himna
Već dugi niz godina porodice Rodić
iz Vojvodine svako zajedničko okupljanju počinju tako da ustanu i otpjevaju
staru i lijepu narodnu pjesmu "Tri livade".
Tako je ova pjesma za njih
poprimila karakter svečane pjesme ili himne porodica Rodić.
Tri livade
Tri livade,
tri livade, nigdje 'lada nema,
samo jedna,
samo jedna, ruža kalamljena...
A pod ružom, a
pod ružom zaspala djevojka.
ja je budim,
ja je budim, među oči ljubim:
Ustaj, rano,
ustaj, rano, svanulo je davno
ustaj, srce,
ustaj, srce, granulo je sunce
|
