|
OPCINSKOM SUDU U BELOM MANASTIRU
Na broj predmeta:
Posl.br.P-739/05
Tuzenici Zeljko i Gordana Rodic primili su
putem punomocnika presudu od 05.srpnja 2007 godine, kojom presudom su u
obvezi tuzitelju Mirku Vegi solidarno isplatiti iznos od 220.099,66 kuna
sa zakonskom zateznom kamatom od 27.ozujka 1998 godine pa do isplate, kao
i nadoknaditi mu parnicni trosak u iznosu od 67.396,71 kuna.
Nezadovoljni presudom, tuzenici u zakonskom
roku podnose
Z A L B U
N A P R E S U D U
Zbog: - pogresno
utvrdjenog cinjenicnog stanja
- pogresne primjene materijalnog prava
- bitne povrede odredaba parnicnog postupka
Revizijskim rjesenjem Vrhovnog suda RH broj Rev-2626/00 prihvacena je
revizija tuzenika, te su ukinute presude Opcinskog suda Beli Manastir od
09.studenog 1999 godine broj P-419/98 i Zupanijskog suda Osijek
Gz-1536/00, te je predmet vracen na ponovno postupanje, jer je u navedenim
presudama doslo do pogresne primjene materijalnog prava zbog primjene
instituta stjecanja bez osnove (cl.210. ZOO).
U revizijskom rjesenju ukazuje se na cinjenicu da se u konkretnom slucaju
radi o sporu iz ugovora o ortakluku, u kojem je trebalo primjeniti odredbe
materijalnog prava koje odredjuje taj ugovor, a to su, obzirom na vrijeme
nastanka ortakluka, pravna pravila OGZ-a (paragrafi 1175-1216) odnosno
odredbe iz cl. 647a.-647z. ZOO-a, kojim odredbama je dopunjen ZOO
Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima - ZOO (''NN''
broj 3/94).
Kako se ortakluk definira kao ugovor kojim se dvije ili vise osoba
(ortaci) obvezuju na ulaganje rada i imovine radi ostvarenja nekog
zajednickog cilja, valjalo je tijekom postupka detaljno utvrditi o kakvoj
se vrsti ortakluka radi, obzirom na sadrzaj konkretnog ugovora, te tko su
stranke u ugovoru (ortaci), visina imovine koju su ortaci unijeli u ugovor
o ortakluku, kao i dogovoreni nacin ispunjavanja medjusobnih prava i
obveza ortaka u odnosu jednog prema drugome.
Kako zbog pogresne primjene materijalnog prava tijekom prethodnog postupka
i cinjenicno stanje je ostalo nepotpuno utvrdjeno, revizijska odluka
upucuje na ponovno i detaljno utvrdjivanje cinjenicnog stanja.
U ponovljenom postupku prvostupanjski je sud, unatoc uputama o postupanju
u daljnjem tijeku postupka, ponovo prihvatio tuzbeni zahtjev tuzitelja, a
da pri tome nije raspravio relevantne okolnosti usmenog ugovora o
ortakluku, odnosno sadrzaj toga ugovora, ulog tuzitelja, prava i obveze
ortaka, a prije svega osobe ortaka, osim tuzitelja s jedne strane i Zeljka
Rodica s druge strane, eventualni istup iz ortakluka, kao i druge
relevantne okolnosti.
Zbog toga je navedena presuda od 07.10.2005
godine ukinuta rjesenjem Zupanijskog suda u Osijeku Gz-4134/04 od
15.prosinca 2005 godine sa jasnim uputama u pogledu potrebe utvrdjivanja
relevantnih cinjenica, a osobno u pogledu eventualne uloge drugotuzenice
Gordane Rodic u usmenom ugovoru o ortakluku.
Medjutim, niti u ponovljenom postupku, prvostupanjski sud nije postupio
prema uputi iz presude Zupanijskog suda u Osijeku, te nije pokusao niti
saslusati tuzenicu Gordanu Rodic, kojoj je punomocnik Stevan Dobos,
odvjetnik iz Osijeka, otkazao punomoc zbog cinjenice da se ista nalazi na
njemu nepoznatoj adresi prebivalista u inozemstvu, te nema mogucnosti sa
istom uspostaviti bilo kakav kontakt.
Kod ovakve procesno-pravne situacije valjalo je drugotuzenici postaviti
privremenog zastupnika, a prethodno od tuzitelja zatraziti da eventalno
pribavi tocnu adresu stanovanja za drugotuzenicu. Time je pocinjena bitna
povreda odredaba parnicnog postupka iz cl. 354. st. 2. t. 6. i 8. ZPP-a i
cl. 354. st. 3. ZPP-a.
Eventualna uloga u ortackom ugovoru, odnosno eventualno sudjelovanje ili
pak nesudjelovanje Gordane Rodic u ortackom ugovoru, ostalo je potpuno
nerazjasnjeno, a ista je ipak solidarno obavezana izrekom presude na
platez novcanog iznosa glavnice sa kamatama, te na platez troska parnicnog
postupka.
Buduci da, u pravcu uloge u sklapanju ortackog ugovora izmedju Gordane
Rodic i ostalih ''ortaka'', u presudi nema niti spomena u obrazlozenju
iste, pocinjena je i bitna povreda parnicnog postupka iz cl. 354. st.2.
t.11. ZPP-a.
Na temelju provedenog dokaznog postupka u ponovljenom postupku, zbog
nepostupanja po uputi drugostupanjskog suda iz presude Gz-4134/04,
cinjenicno stanje je ponovo ostalo nepotpuno utvrdjeno, a na tako
nepotpuno utvrdjeno cinjenicno stanje sud je pogresno primjenio
materijalno pravo.
Pored navedenog, prvostupanjski sud je i pogresno utvrdio
cinjenicno stanje.
Naime, iz iskaza samog tuzitelja Mirka Vege nejasan je sadrzaj i nacin
rjesavanja medjusobnih odnosa iz ortackog ugovora, visina ulaganja, kao i
ugovoreni nacin dijeljenja dobiti, te uzrok faktickog prestanka ortakluka.
Takodjer je potpuno nejasna uloga Zeljka Sirica kojeg tuzitelj spominje
kao osobu koja je njemu ''davala potpru'' onda kada on ''nije mogao
pratiti sve sto je ortakluk trazio''. Dakle, nejasno je da li je Zeljko
Siric vrsio ulaganja, u kojem iznosu te da li je i on, kraj cinjenice
izvrsenih ulaganja, usao u ortakluk stranaka. Ovo tim prije sto tuzitelj i
sam decidirano tvrdi da je obzirom na svoja ulaganja i Siric s njim
dijelio dobit, sto bi ukazivalo na cinjenicu ortackog odnosa Zeljka Sirica
s ostalim sudionicima ortackog ugovora.
Tuzitelj nema dokumentaciju kojom bi potkrijepio svoja ulaganja u objekt
diskoteke, te se, dakle, tuzbeni zahtjev temelji samo na ''golom'' iskazu
tuzitelja u pogledu izvedenih radova na objektu, koje je navodno on
financirao te na procjeni vrijednosti, odnosno utvrdjivanju gradjevinske
vrijednosti radova po nalazu i misljenju vjestaka i to po cijenama i
vrijednosti iz znatno kasnijeg razdoblja, odnosno po gradjevinskim
vrijednostima u vrijeme izvrsenja vjestacenja, a ne u vrijeme kada su ti
radovi i izvrseni.
U prvostupanjskoj presudi nema obrazlozenja o tome zbog cega
prvostupanjski sud prihvaca iskaz tuzitelja, koji niti u ponovnom
saslusanju nije precizno govorio o kondicijama usmenog ortackog ugovora
niti se obrazlaze nalaz i misljenje vjestaka, a pogotovo nije obrazlozeno
zbog cega je prvostupanjski sud uzeo u obzir ovakav nalaz i misljenje,
pored cinjenice da vjestak nije utvrdjivao i utvrdio vrijednost radova u
vrijeme njihovog izvrsenja, nego u vrijeme provodjenja vjestacenja, sto je
zapravo potpuno irelevantno, buduci je bilo potrebno i neophodno utvrditi
vrijednost radova uparavo u vrijeme njihovog izvodjenja, uzimajuci u obzir
da li su radove vrsili kvalificirani majstori ili pak priuceni, te
uzimajuci u obzir cijene materijala u vrijeme izvodjenja radova.
Nasuprot tomu, prvotuzenik Zeljko Rodic vrlo precizno i decidirano u svom
iskazu opisuje sadrzaj ortackog ugovora medju strankama, te navodi da je
sklopljen radi dovrsenja lokala u vrijeme kada je trebalo dovrsiti jos
samo interijer. Navodi da su ulaganja tuzitelja iznosila u vrijednosti od
oko 25.000 DEM i to kako tuzitelja Mirka Vege, tako i Zeljka Sirica, koji
su zajedno ulozili navedeni iznos uz dogovor da ce za svaku odradjenu
godinu ortastva racunati vrijednost od 5.000 DEM, s tim da ce se zarada od
rada lokala dijeliti 50:50%
Prvotuzenik pri tome istice da prilikom dogovora o ortastvu nije bilo
govora o tome da bi zbog izvrsenih ulaganja ostali ortaci imali bilo
kakvih vlasnickih prava na lokalu, vac samo obvezno-pravni zahtjev na bazi
5.000 DEM godisnje puta 5 godina, u slucaju raskida ortakluka.
Nadalje, tijekom postupka nije utvrdjeno kada je i zbog cega ortakluk
prestao, te na ciju inicijativu, a takodjer nisu rasvijetljeni niti
momenti na koje ukazuje prvotuzenik u pogledu toga da je tijekom 1990
godine Vinko Sabelja isplatio tuzitelja Mirka Vegu u njegovom ortackom
potreazivanju u iznosu od 20.000 DEM, te je tako on stupio na mjesto
ortaka umjesto Mirka Vege. Ovu cinjenicu je potvrdio i Vinko Sabelja, koji
je saslusan u ranijem tijeku postupka, a na te okolnosti u ponovljenom
postupku je prvotuzenik ponudio dokaze, narocito saslusanjem Gizele
Kalinka, koja je bila nazocna isplati navedenog iskaza Mirku Vegi od
strane Vinka Sabelje, kao i drugih svjedoka koji imaju saznanja o tome da
je nakon toga Vinko Sabelja kao ortak vodio lokal zajedno s prvotuzenikom
Zeljkom Rodicem.
Valja napomenuti, sto se tice obrazlozenja presude i razloga neprihvacanja
svjedockih iskaza Vinka Sabelje i Gizele Kalinka, a narocito na okolnost
preuzimanja ortackog ugovora od strane Vinka Sabelje, da je obrazlozenje
presude potpuno neprihvatljivo buduci da su navedeni svjedoci u potpunosti
razjasnili cinjenicu preuzimanja obveza iz ortackog ugovora i njihov iskaz
u bitnom potvrdjuje navode tuzenika Zeljka Rodica, a izvjesne
nepreciznosti u iskazu Gizele Kalinka mogu se objasniti protokom vremena,
no u bitnome i njezin iskaz u cijelosti potvrdjuje navode tuzenika.
Unatoc tome, prvostupanjski sud navedene iskaze svjedoka ne prihvaca, te
zakljucuje da ''preuzimanja ortakluka nije bilo'', a da u tom pravcu ne
nudi valjano obrazlozenje.
Nasuprot tuzitelju, koji tijekom postupka nije nudio niti jedan
materijalni dokaz u prilog svojim tvrdnjama iz tuzbe, vec pojedine tvrdnje
pokusava dokazati samo iskazima nekih svjedoka, koje iskaze prvostupanjski
sud vrlo nekriticki prihvaca, iako su u medjusobnoj kontradikciji te u
kontradikciji sa dokazima koje nudi tuzenik. Zeljko Rodic je u ponovljenom
postupku predao u spis materijalnu dokumentaciju, koja u potpunosti
potvrdjuje pojedine navode tuzenika, a istovremeno demantira navode
tuzitelja.
Medjutim, prvostupanjski sud se vrlo nekriticki odnosi prema tim
materijalnim dokazima, premda je tuzenik Zeljko Rodic za svaki od
prilozenih dokaza pojasnio sto se istim dokazuje.
Prvostupanjski je sud odbijanjem svih daljnjih dokaznih prijedloga
onemogucio prvotuzenika da dokaze te relevantne cinjenice iz kojih jasno
proizlazi da je 1990 godine nastao ugovorni odnos izmedju Mirka Vege i
Vinka Sabelje, nakon kojeg ugovora te djelomicne isplate (isplaceno 20.000
DEM, a preostalo za isplatu 10.000 DEM), Mirko Vego nije bio ni u kakvom
ortackom odnosu s tuzenicima, jer je na njegovo mjesto u ulozi ortaka
stupio s tuzenicima upravo Vinko Sabelja.
Stoga je u tom dokazivanju navedenih cinjenica od relevantnog znacaja za
ovaj postupak, tuzenik Zeljko Rodic onemogucen cinjenicom odbijanja svih
daljnjih dokaznih prijedloga, a sto je u suprotnosti s uputom iz
Revizijske odluke, pa je cinjenicno stanje u pogledu bitnih cinjenica
ortackog ugovora, kao i prestanka istog izmedju tuzitelja i tuzenika
ostalo nedovoljno te pogresno utvrdjeno, a zatim je doslo i do pogresne
primjene materijalnog prava, uslijed cega je prvostupanjska presuda
neodrziva.
Kako pored toga postoje i bitne povrede odredaba ZPP-a na koje je ukazano
ovom zalbom, predlaze se prvostupanjsku presudu ukinuti, te predmet
vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlucivanje.
Tuzenik Zeljko Rodic
po punomocniku
Stevan Dobos
odvjetnik iz Osijeka
|
