STRANKE

ISTINA I DOKAZI

SVJEDOCI

NOVINSKI ČLANCI

Posl.br.P-739/05-108

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Općinski sud u Belom Manastiru, po sucu Damiru Kedmencu, u pravnoj stvari tužitelja Mirka Vege iz Osijeka, I.Zajca 6, koga zastupa Zoran Šarić odvj. iz Osijeka, protiv tuženika Željka i Gordane Rodić, oboje iz Belog Manastira, I.Cankara 7, koje zastupa Stevan Doboš odvj. iz Osijeka, radi isplate, nakon provedene glavne i javne rasprave zaključene dana 26.06.2007 god., u nazočnosti tužitelja, njegovog punomoćnika, prvotuženika i njegovog punomoćnika, a u odsutnosti drugotuženice, temeljem članka 335. stavak 4. Zakona o parničnom postupku dana 05.07.2007 god.

presudio je

Tuženici Željko Rodić i Gordana Rodić, oboje iz Belog Manastira, I.Cankara 7, dužni su solidarno isplatiti tužitelju Mirku Vegi iz Osijeka, I.Zajca 6, iznos od 220.099,66 kn, sa zakonskim zateznim kamatama od 27.03.1998 god. pa do isplate, kao i naknaditi mu parnični trošak u iznosu od 67.396,71 kuna, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

Tuzitelj u tuzbi navodi da je tijekom 1987/1988 godine sa prvotuzenikom Zeljkom Rodicem sklopio usmeni dogovor oko poslovne suradnje. U skladu s tim dogovorom tuzitelj je u disko bar ''Faraon'', koji je suvlasnistvo tuzenika, ulozio 120.000 DEM. Objekat je sagradjen na kc.br. 2096, upisan u z.k.ul.br. 11 za k.o. Beli Manastir, ukupne povrsine od 10a 72m2. Prema saznanjima tuzitelja tuzenici namjeravaju prodati ovu nekretninu i napustiti teritorij Republike Hrvatske. Stoga tuzitelj predlaze da sud presudom obveze tuzenike da mu solidarno isplate iznos od 432.000,00 kuna, koliko je ulozio u njihov lokal. Kako postoji opasnost da tuzenici prodajom ove nekretnine sprijece ostvarenje tuziteljeve trazbine, tuzitelj je predlozio i odredjivanje privremene mjere kojok se zabranjuje tuzenicima otudjenje i opterecenje tih nekretnina.

Rjesenjem posl.br. P-419/98-2 od 10. travnja 1998 godine sud je odredio privremenu mjeru kojom se zabranjuje tuzenicima otudjenje i opterecenje nekretnina upisanih u z.k.ul.br. 11 za k.o. Beli Manastir. Ova privremena mjera traje do okoncanja ove parnice. Rjesenje o odredjivanju privremene mjere potvrdjeno je rjesenjem Zupanijskog suda u Osijeku posl.br. Gz-984/98-2 od 28.svibnja 1998 godine.

U pisanom odgovoru na tuzbu (list 11 spisa), tuzenici osporavaju tuzbu i tuzbeni zahtjev u cijelosti. Predlazu da sud odbije tuzitelja s tim zahtjevom i obveze ga na snosenje parnicnih troskova. Medjutim, u dopuni odgovora na tuzbu (list 64 spisa) tuzenici priznaju da je u ljeto 1988 godine s tuziteljem dogovoren ortakluk oko uredjenja unutrasnjosti disko kluba ''Faraon''. Priznaju i da je vrijednost tuziteljeva ulaganja 25.000 DEM. Prema tom dogovoru stranke su trebali kao ortaci raditi pet godina i čistu dobit dijeliti po pola. U ljeto 1990 godine tuzitelj je svoj dio ortakluka ustupio uz naknadu Sabelja Vinku, za iznos od 30.000 DEM. Tako je Sabelja, uz suglasnost tuzenika, postao njihov ortak na slijedece tri godine. Tuzenici i nadalje osporavaju osnovanost tuzbenog zahtjeva.

Prvotno je sud djelomicno udovoljio tuzbenom zahtjevu i nalozio tuzenicima da solidarno isplate iznos od 220.099,66 kuna, presudom posl.br. P-419/98-32 od 09.studenoga 1999 godine. Županijski sud u Osijeku je presudom posl.br. Gz1536/00-2 od 29.lipnja 2000 godine odbio zalbe tuzitelja i tuzenika i potvrdio prvostupanjsku presudu. po reviziji tuzenika Vrhovni sud Republike Hrvatske je rjesenjem posl.br. Rev-2626/00-2 od 10.prosinca 2002 godine ukinuo obje nizestupanjske presude u pobijanom dosudjujucem dijelu i predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovno sudjenje. Nakon toga sud je presudom P-206/03-66 od 07.listopada 2004 godine udovoljio tuzenom zahtjevu, ali je po zalbi tuzenika Zupanijski sud u Osijeku rjesenjem Gz-4134/04-2 od 15.prosinca 2005 godine ukinuo prvostupanjsku presudu i predmet vratio na ponovno sudjenje.

U nastavku postupka sud je proveo dokaze ponovnim saslusanjem tuzitelja i prvotuzenika, svjedoka Zdravka Roncevica, Vitomira Vasiljevica, Gizele Kalinka, Mile Sejica, Tihomira Budimira, Djure Kusakovica, Djordja Tomica, Milana Beuka, Antuna Karlocija, Ivana Stroka, Zvonka Zugeca, Ante Calisa, Franje Segina, Roberta Sobonje, Radmile Kostic, Predraga Milinovica, Davora Metica, Djoke Bosnjaka, Zorana Astalosa i Zvonka Kovaca, te uvidom u prilozenu dokumentaciju.

Na temelju tako provedenih dokaza sud je utvrdio da je tuzbeni zahtjev osnovan.

Provodjenjem navedenih dokaza je utvrdjeno da je medju strankama sklopljen usmeni ugovor o ortakluku radi otvaranja diskoteke u poslovnom prostoru, ciju izgradnju su zapoceli tuzenici na svom zemljistu, a za cije je dovrsenje, izgradnju i uredjenje tuzitelj ulozio svoja sredstva i rad. Tako je disko bar ''Faraon'' otvoren 25.11.1988 godine i stranke su do pocetka Domovinskog rata zajednicki poslovale i dijelile dobit, prema njihovu dogovoru 50:50. Za vrijeme privremene okupacije Baranje tuzenici su ostali u Baranji, dok je tuzitelj bio u Osijeku. Nakon procesa mirne reintegracije Hrvatskog Podunavlja ovaj ortakluk nije nastavljen.

Sud je proveo dokaz saslusanjem brojnih svjedoka koje su stranke predlozile. Radilo se uglavnom o izvodjacima radova na gradnji i uredjenju toga lokala. Svjedoci su govorili tko ih je od stranaka angazirao za taj posao i tko ih je platio. Sud je poklonio vjeru njihovim iskazima, jer niti stranke nisu imale primjedbe na njihove iskaze. Neki svjedoci su saslusani i dva puta i svi su ostali kod ranije datih iskaza, a neki su cak i zaboravili sto su prvi puta iskazali. To je normalno, jer su svjedocili o dogadjaju od prije dvadesetak godina. Medjutim, nisu prihvaceni iskazi svjedoka Djordja Tomica i Vidaka Tomica, koji su navodno radili na zemljanim i zidarskim radovima. Dok je Djordje Tomic izjavio da ne zna tko je kopao temelje, te da je beton narucen u ''Progresu'' i da je kamion-mikser dovezao taj beton i isipao ga na placu, a potom je beton trebalo odvoziti na temelje, Vidak Tomic je izjavio da su temelje kopali rucno, a kod betoniranja temelja beton su mijesali mjesalicom. Da su svjedoci zaista obavljali te radove zasigurno bi se sjecali i kopanja temelja i mijesanja betona. Nije prihvacen niti iskaz svjedoka Vinka Sabelje koji je izjavio kako mu je tuzitelj prodao svoj udio u disko baru za 30.000 DEM. Navodno je odmah isplatio tuzitelju 20.000 DEM, a preostalih 10.000 DEM trebao je isplatiti u naredne dvije godine. Kod te isplate je navodno potpisana i potvrda. Medjutim, nakon toga, svjedok izjavljuje da se 1997 ili 1998 godine susreo s tuzenikom i da su razgovarali oko daljnjeg rada lokala, ali su se suglasili da prvo treba rijesiti odnos sa tuziteljem. Ako je tocno da je tuzitelj prodao svjedoku svoj udio u lokalu, nelogicno je da on i prvotuzenik ponovno rjesavaju svoj odnos s tuziteljem. Svjedokinja Rosa Kostic, koja je u lokalu radila kao spremacica, je dala najopsirnije svjedocenje i znala je najvise pojedinosti oko dogovora i pregovora stranaka. Stoga je sud ocijenio da je svjedokinja prije svjedocenja bila upucena u ono sto treba svjedociti odnosno da je bila instruirana od strane tuzenika.

Provedeno je gradjevinsko vjestacenje po vjestaku Vilimu Capicu iz Osijeka. Prvotuzenik je imao primjedbe na nalaz i misljenje, ali te primjedbe kasnije nicim nije mogao potkrijepiti. U svom nalazu i misljenju vjestak je utvrdio vrijednost ulaganja u izgradnju i opremanje disko kluba ''faraon''. Od utvrdjenih iznosa i radova uzeti su u obzir samo oni radovi u kojima je sudjelovao tuzitelj. Naime, sam tuzitelj je izjavio da su vec postojale konture temelja u zemlji i nekakvi stupici, kada je on ulazio u ortakluk, pa ti zemljani radovi nisu priznati kao ulaganje tuzitelja. Kod betonskih i armirano betonskih radova nisu priznati troskovi betoniranja betonske podloge debljine 10 cm, jer prema rijecima tuzenika ti radovi nisu niti izvodjeni. Vjestak je prihvatio ovu primjedbu rekavsi da je on naveo radove koji su se trebali izvesti po pravilima truke, a jesu li ti radovi zaista izvedeni mogao bi utvrditi tek naknadnim kopanjem, busenjem i razbijanjem betona. U svome nalazu je naveo i troskove oplate potrebne za betoniranje te je naveo vrijednost tih radova kao da su oplate radjene od novih dasaka. Ti troskovi se na gradilistu kod privatnih osoba na pojavljuju jer se jedna oplata moze koristiti vise puta. Stoga su umanjeni i ti troskovi, koji se inace navode u nalazu vjestaka. Nisu priznati ni troskovi horizontalne izolacije, jer ta izolacija nije radjena. Tuzitelj nije pruzio nikakve dokaze za tesarske radove i to za nabavku gradje, postavljanja krova i pokrivanja salonit plocama. Isti slucaj je i sa troskovima soboslikarskih i licilackih radova te dobavom, ugradnjom i montazom elektroinstalacije. Od ulaganja koje je utvrdio vjestak (list 46 spisa, odnosno 24 list nalaza i misljenja), tuzitelju su priznati troskovi betonskih radova u iznosu od 20.634,06 kuna, zidarski radovi u iznosu od 48.246,55 kuna, stolarski radovi od 70.297,60 kuna, keramičarski radovi od 29.378,80 kuna, parketarski radovi od 3.919,50 kuna, bravarski radovi od 41.994,50 kuna, staklorezacki radovi od 3.600,00 kuna i vodoinstalaterski radovi od 8.000,00 kuna, sto ukupno iznosi 220.099,66 kuna.

Po primitku tuzbe tuzenici su osporavali navode tuzbe u cijelosti i negirali bilo kakovo ulaganje tuzitelja. Medjutim, nakon toga tuzenici priznaju ortakluk s tuziteljem i njegova ulaganja ocjenjuju u visini od 25.000 DEM, ali smatraju da nisu vise ni u kakvoj obvezi prema tuzitelju jer je on istupio iz ortakluka. U procesu mirne reintegracije, dana 20.svibnja 1998 godine (prilog uz list 72), tuzenici salju tuzitelju pisani prijedlog za rjesenje spora u kome u nekoliko navrata priznaju postojanje ortakluka i nude nastavak istoga. Tako tuzenici porucuju tuzitelju da ''od 15.01.1998 godine, nema vise razloga za odgadjanje nastavka ortakluka, koji je prekinut u 1991 godini, te vrijeme ortakluka ponovo tece u kontiuitetu''. Nadalje stoji kako se ''prava ortaka utvrdjuju na osnovi ranijih ulaganja, da je ''podjela dobiti 50%''. Tuzenici obecavaju tuzitelju ''povrat uloga ortaka kada vlasnik proda lokal''. Iz ovoga se dade zakljuciti da tuzenici i nadalje priznaju ortakluk sa tuziteljem i svoje dugovanje prema njemu, te nude daljnju suradnju i nekoliko prijedloga za rjesenje tuziteljevih potrazivanja.

Podneskom od 01.lipnja 2004 godine (list 156 spisa) tuzenici predlazu saslusanje 23 svjedoka, a na okolnosti sadrzaja ortackog ugovora izmedju tuzitelja i tuzenika, te prenosenja obveza iz ortackog ugovora na novog ortaka Vinka Sabelju.

Kao svjedoci se navode spomenuti Vinko Sabelja, njegova sestra i djevojka, te konobari, spremacice, gosti lokala, susjedi tuzenika i majstori koji su radili u gradnji. Interesantno je da su svi konobari, spremacice i gosti lokala upoznati sa sadrzajem ortackog ugovora i da se ti svjedoci predlazu nakon sto se ovaj postupak vodi vec sest godina. Sud je pozvao svjedoka Vinka Sabelju, ali je on, prema rijecima tuzenika negdje na radu u Nizozemskoj. Kako je ovaj svjedok vec saslusan, te je sud njegov iskaz ocijenio pristranim u korist tuzenika, odbijen je prijedlog za njegovim ponovnim pozivanjem i saslusanjem. Podneskom od 09.03.2007 godine (list 214 spisa) tuzenici predlazu saslusanje jos 9 svjedoka i to na okolnosti sadrzaja ortackog ugovora, isplate i gradjenja lokala. ssud je saslusao te svjedoke, ali nije doznao nikakove nove cinjenice, koje u dosadasnjem tijeku postupka nisu vec iznesene. S druge strane, drugotuzenica, koja je supruga prvotuzenika i koja je suvlasnik predmetnog lokala, nije dala svoju izjavu, jer nije pristupila na rociste kada je bilo saslusanje stranaka, a prvotuzenik nju nije predlozio kao svjedokinju, ali zato predlaze goste lokala i susjede. Sud je namjeravao drugotuzenicu saslusati na zadnjem odrzanom rocistu, te je obvezao njezina punomocnika da je obavijesti o tome rocistu, ali ona ni na to rociste nije pristupila.

Na zadnjem rocistu tuzenik je u spis prilozio 82 dokumenta razlicita sadrzaja, a od kojih mnogi ni nemaju veze s predmetom ovoga spora. Tako su prilozeni Ugovor o kupoprodaji kuce u kojoj je otvoren lokal ''Faraon'', iako tuzitelj nije nikada tuzenicima osporavao to vlasnistvo, ''popis robe'' odnosno zaliha pica u lokalu od 1989 godine, narudzbenice za pica iz 1990 godine, Ugovore o zaposljavanju sa pojedinim zaposlenicima disko bara, preslika ugovora o koristenju toaletnih drzaca ... Sva ta pismena tuzenici su sacuvali, ali nisu sacuvali potvrdu koja je sastavljena i potpisana kod navodnog prenosenja ortakluka sa tuzitelja na Vinka Sabelju. Tom prigodom je navodno bila i isplata 20.000 DEM. Potvrdu nisu sacuvali niti tuzenici niti Sabelja, ali zato tuzenici cuvaju narudzbenice za pice iz 1990 godine, te ugovor o koristenju toaletnih drzaca.

Svjedokinja Gizela Kalinka je izjavila da je 1988 i 1989 godine bila djevojka Vinka Sabelje. Tako joj je poznato da je on dogovarao sa sada tuziteljem Vegom i prvotuzenikom Zeljkom Rodicem, da on bude ortak sa Rodicem odnosno da preuzme lokal od tuzitelja Vege. Za to preuzimanje Vinko je u njenoj nazocnosti isplatio Vegi 20.000 DEM. Isplata je izvrsena u lokalu ''Faraon'' u Belom Manastiru. Tom prigodom je potpisana i potvrda o tome, a potpisali su je Vego, tuzenik Rodic, Vinko Sabelja i ona. Na poseban upit, gdje je izvrsena ta isplata, svjedokinja je izjavila da je izvrsena u lokalu ''Faraon'', u separeu, te je dodala da joj nije poznat sam sadrzaj ortackog ugovora. Iskaz ove svjedokinje je suprotan iskazu tuzenika, te Vinka Sabelje. Vinko Sabelja je doduse izjavio da je isplatio tuzitelju 20.000 DEM, na ime ulaska u ortakluk sa tuzenikom, ali je izjavio da je isplata izvrsena u hotelu ''Palas'' u Osijeku. Iako je on tada trebao postati ortak tuzenika izjavio je da se ne sjeca teksta koji je napisan u potvrdi koju su tada i potpisali. Tuzenik Rodic je vec ranije otkucao tu

potvrdu, a oni su je samo potpisali. Tuzenik Rodic je pak izjavio da je razgovor vodjen u restoranu ''Palas'' u Osijeku, a kada su se stranke dogovorile oko svega, on je otisao svojoj kuci napisati potvrdu, pa se s potvrdom vratio u restoran ''Palas'' gdje su je potpisali tuzitelj, Sabelja i on kao ugovorne strane, a Siric i Sabeljina djevojka Gizela, kao svjedoci. Po primjerak te potvrde dobili su tuzitelj, Sabelja i on. Kako niti Sabelja kao ugovorna stranka ne zna sadrzaj teksta te potvrde, a ne zna je niti svjedokinja Gizela Kalinka (ranije Drobina), kako svjedokinja Gizela izricito tvrdi da je potvrda potpisana u separeu kafica ''Faraon'' u Belom Manastiru, a Sabelja i tuzenik da je ista potpisana u restoranu ''Palas'' u Osijeku, a nitko sudu nije predocio spomenutu potvrdu koja bi bila jedini dokaz koji bi potkrijepio tvrdnje tuzenika, a do sada su sudu predocena pismena koja nemaju nikakove veze sa predmetom ovoga spora, sud je ocijenio da preuzimanje ortakluka izmedju tuzitelja Vege i Vinka Sabelje nije bilo. Isto se moze zakljuciti i iz ponasanja tuzenika u procesu mirne reintegracije kada je tuzeniku uputio pisanu ponudu za nastavak ortakluka, a ako do toga ne dodje obecaje mu povrat ulozenih sredstava kada proda lokal.

Prema odredbi clanka 647a. Zakona o obveznim odnosima, ugovorom o ortakluku se uzajamno obvezuju dvije ili vise osoba uloziti svoj rad ili imovinu radi postizanja zajednickog cilja. Ortacki se ulog moze sastojati u stvarima, pravima, novcu, radu ili drugim dobrima (clanak 647. stavak1.). Ortakluk prestaje ostvarenjem zajednickog cilja ili ako njegovo ostvarenje postaje nemogucim ... te istupom ortaka iz ortakluka (clanak 647s.). Nakon prestanka ortakluka slijedi dioba zajednicke imovine (clanak 647u.). Iz te zajednicke imovine najprije se podmiruju dugovanja ortakluka, a nakon podmirenja zajednickih dugova, vracaju se ulozi (clanak 647v.).

Iz izjava stranaka se moglo utvrditi da je cilj njihova ortakluka bio zajednicki rad u disko baru koji je vlasnistvo tuzenika. Tuzitelj je ulozio svoja sredstva u uredjenje disko bara i dogovor je bio da cistu dobit dijele 50:50. Dakle, ortaci nisu zeljeli da ovaj poslovni prostor postane njihova zajednicka imovina, vec da tuzitelju pripada pravo na naknadu u visini vrijednosti koju je ulozio u taj poslovni prostor. Sami tuzenici u ''prijedlogu za rjesenje spora'' nude tuzitelju nacin rjesenja ovoga spora i to ''povratom uloga ortaku kada vlasnik proda lokal''. Kako su tuzenici suvlasnici, sto je nesporno utvrdjeno uvidom u zemljisno knjzni izvadak, to je sud obvezao tuzenike da solidarno isplate tuzitelju iznos koji je on ulozio u njihovu nekretninu. Stranke su bile suglasne u izjavama da je cista dobit dijeljena 50:50, a niti jedna stranka ne spominje nekakove dugove ortakluka, pa ostaje samo razrjesenje oko isplate tuziteljevog uloga.

Zbog svega toga sud je udovoljio tuzbi tuzbenom zahtjevu i presudio kao u izreci.

Tuzenici svojim postupcima stalno nastoje odugovlaciti ovaj postupak pa su tako na rocistu 08.05.2003 godine zatrazili izuzece uredjujuceg suca, sto je predsjednik suda odbio. Potom su pisali predstavku Drzavnom odvjetnistvu Republike Hrvatske, radi cega im je sud morao ustupiti spis na uvid. Potom na uvid ovaj spis trazi i Zupanijsko drzavno odvjetnistvo u Osijeku. Po predstavci tuzenika sudac je morao dati izjasnjenje Ministarstvu pravosudja Republike Hrvatske. Potom tuzenik po drugi put trazi izuzece suca i Opcinskog suda u Belom Manastiru. Taj zahtjev je uredjujuci sudac odbacio temeljem clanka 73. stavak 2. Zakona o parnicnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 111/99, 88/01 i 117/03). Uz sve to tuzenik je vec vise puta u tisku komentirao rad suda u ovome postupku iznoseci svoje proizvoljne tvrdnje o ''otimanju'' njegove imovine od strane uredjujuceg suca, a cijeli ovaj postupak komentira i na internetskim stranicama koje je otvorio jos 2002 godine.

Odluka o troskovima se temelji na odredbi clanka 154. stavak 1. Zakona o parnicnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 111/99, 88/01 i 117/03), a odnosi se na troskove zastupanja tuzitelja i to sastav tuzbe, podnesaka, pristupa na sedamnaest odrzanih rocista i troskova vjestacenja, sve u ukupnom iznosu od 67.396,71 kuna.

Stranke su oslobodjene od placanja sudske pristojbe temeljem clanka 14. Zakona o sudskim pristojbama.

U Belom Manastiru, dana 05.srpnja 2007 godine

                                                                                                                          Sudac:

                                                                                                                     Damir Kedmenec v.r.

UPUTA  O  PRAVNOM  LIJEKU:

Protiv ove presude moze se izjaviti zalba, putem ovog suda, Zupanijskom sudu u Osijeku. Zalba se podnosi u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa iste u tri istovjetna primjerka