STRANKE

ISTINA I DOKAZI

SVJEDOCI

NOVINSKI ČLANCI

OPCINSKI SUD BELI MANASTIR 

Zapisnik - rasprava dana 10.06.1999                                                    

P-419/98-22

Ne znam sto su stranke imale prije, ali znam da je tuzitelj od mene za te tri godine trazio naknadu od 30.000 DEM. Stranke mi nisu govorile tko je sto ulagao u lokal jer me to nije niti zanimalo. Gospodin Siric je bio samo svjedok. Postojala je i pismena potvrda o toj isplati, a Siric i Drobina su potpisali tu potvrdu kao svjedoci. Na zalost nemam vise tu potvrdu.

Na upit punomocnika tuzitelja svjedok dodaje da je pomenuta potvrda napisana u tri primjerka i po jedan primjerak ja dat tuzitelju, tuzeniku i njemu. Od tada se on smatrao ortakom tuzenika. Nakon proteka te tri godine njihov ortakluk se mogao produziti.

Na daljnji upit da li poznaje Damira Samardziju zvanog Sacma iz Osijeka svjedok izjavljuje da ga ne poznaje. Dodaje da njemu nitko nije dolazio po novac od prometa.

Na daljnji upit dodaje da on Siricu nije dao nikakovu odstupninu za ovaj lokal vec samo tuzitelju. Tuzitelj je primio taj novac, iako je svjedok cuo da tuzitelj i Siric u stvari rade zajedno.

Na primjedbu tuzenika u zapisnik ulazi i iskaz svjedoka da ne posjeduje navedenu potvrdu jer je njegova kuca u Kozarcu opljackana i skinut joj je krov.

Na upit tuzenika svjedok izjavljuje da je tuzenika upoznao preko ''Trileta'' odnosno Trifunovica iz Novog Ceminca. Tom prigodom svjedok je dosao tuzeniku sa zeljom da iznajmi Faraon. Tada je tuzenik rekao da on ima ortaka i kazao je da je to sada tuzitelj. Nakon mjesec dana pregovora stranke su se suglasile da tuzitelj ustupi svjedoku svoj ortakluk. Svjedok i tuzenik su poceli raditi u 6 ili 7 mjesecu 1990 god. Prije pocetka rada lokala lokal je bio renoviran, okrecen, kupljene su stolice i stolovi za vrt, te je svjedok nabavio 5 poker aparata. Kafic je radio svaki dan dok je disko bar radio samo vikendom (petak, subota i nedjelja).

Na daljnji upit dodaje da su u lokalu radili kao konobari Bajo, Sanela i Dragan, a na ulazu su radile Rosa i Jasmina. Dodaje da je on bio prijavljen u radni odnos.

Na daljnji upit dodaje da su se nakon njegovog odlaska 1991 god on i tuzenik prvi puta sreli 1997 ili 1998 godine i to preko UNTAES-a kod Cingi-Lingi carde. Nakon toga susreta su otisli u Osijek. Svrha tog susreta je bila da se njih dvojica dogovore oko daljnjeg rada lokala. Tada su se dogovorili da se moraju naci i sa tuziteljem jer je preostala jos godina dana da se tuzitelju isplati odstupnina. Medjutim do susreta njih dvojice s tuziteljem nije doslo, ali svjedok ne zna zbog cega. Svjedok je rekao tuzeniku neka on potrazi tuzitelja i dogovore se. Dodaje da mu je tuzenik nudio daljnju suradnju s tim da rijesi potrazivanje tuzitelja. Na ponovni upit tuzenika svjedok izjavljuje da vise ne zeli raditi u tome lokalu.

Na upit tuzenika kakvo je bilo njihovo poslovanje u lokalu svjedok izjavljuje da su dobit dijelili pola-pola i da je obracun bio svaki dan poslije ''fajronta''. Dodaje da su zajedno snosili i troskove. Dalje dodaje da je nakon napustanja posla svjedok u ladici ostavio tuzeniku obracune za proteklih 15 dana kao i novac. Dodaje da je u lokalu ostavio svoj mali televizor, inventar koji je kupio za bastu te zid prema ulici. Dodaje da je na vratima ostavio obavijest ''zatvoreno do daljnjega''. Dodaje da tuzenik nije ni znao za njegov odlazak u Njemacku.

Na upit punomocnika tuzitelja dodaje da se za vrijeme ovog rata nije sastajao sa tuzenikom u Madjarskoj.

Dodaje da se ne moze sjetiti teksta potvrde koja je napisana u Palasu. Dodaje da se radilo o tekstu koji je tuzenik ranije otkucao pa su oni samo tu potvrdu potpisali kao svjedoci.