STRANKE

ISTINA I DOKAZI

SVJEDOCI

NOVINSKI ČLANCI

OPCINSKI SUD BELI MANASTIR 

Zapisnik - rasprava dana 09.11.1999                                                  

P-419/98-30

Sa prvotuzenikom sam se usmeno dogovorio o otvaranju diskoteke uz vec postojeci kafic. Negdje u kasno proljece 1988 godine zapoceli smo te radove¹ i u uzurbanom tempu ih zavrsili u 11 mjesecu iste godine. Prvotuzenik je imao kafic koji je slabo radio, a ja sam u to vrijeme radio djelatnost zabave i ocijenio sam da bi to bilo isplativo ulaganje. Dogovor je bio da ja ulazem u izgradnju te diskoteke², a kada zapocnemo sa radom dobit cemo dijeliti pola-pola. Diskoteka je otvorena 25.11.1988 god i zajedno smo radili sve do rata 1991 god.³ U vrijeme kada sam ja usao u taj posao postojale su nekakve konture u zemlji odnosno neki iskop iza postojeceg kafica.⁴ Nakon sto sam usao u posao ja sam vodio sve dogovore o radovima, nabavljao materijal i majstore.⁵ Prvo sto sam trebao raditi bila je nabavka betona za betoniranje dijela temelja⁶ i podnih nivoa. Beton sam nabavio⁷ u GRO Neimar u Belom Manastiru. Nakon toga sam nabavio gradjevinski materijal za zidanje, a potom gradju za krov.⁸ Te radove su izvodili raznorazni majstori i pogodba s njima je bila slobodna. Do otvaranja diskoteke ja sam u nju ulozio preko 100.000 DEM.⁹ Diskoteka je radila jako dobro i to sve do izbijanja rata.¹⁰

Kod financiranja ja sam imao ''pratnju'' u osobi gosp. Sirica, ali on nije bio ni u kakvom poslovnom odnosu sa tuzenicima. Negdje 1992 godine, posto sam ja bio odsutan u organizaciji posla pomagao nam je Vinko Sabelja.¹¹ Medjutim on nije nista ulagao u nas posao.¹² U vrijeme kad smo mi poceli sa ovim poslom nitko nije mislio na rat i ta nasa suradnja nije bila vremenski ogranicena.¹³ Ja sam u lokalu zadnji put bio u 8 mjesecu 1991 god.¹⁴ a sa tuzenikom sam se sreo i u Osijeku. Od izbijanja ovog rata tuzenik je nastavio raditi u lokalu,¹⁵ a ja za njega kao da nisam vise postojao.

Prvi put sam telefonski kontaktirao sa prvotuzenikom u drugom, trecem ili cetvrtom mjesecu 1997 god kada me je potpuno ignorirao, a to se ponovilo i u 12 mjesecu 1997 god kada smo se prvi puta osobno susreli.¹⁶ Dana 17.I.1998 god bio sam kod tuzenika radi osiguranja lokala. Naime, Croatia osiguranje nije htjelo osigurati lokal pa sam ja, posto radim u Veritas osiguranju to ucinio jer sam se htio i ja na neki nacin osigurati i tada sam pokusao dogovoriti sa tuzenikom daljnju suradnju, ali od dogovora nije bilo nista.¹⁷ Cak sam saznao da tuzenik namjerava taj lokal prodati. U V.1998 tuzenik mi je ponudio daljnju suradnju kako je on to predvidio u ugovoru koji mi je predocio.Medjutim do potpisivanja tog ugovora nije doslo. Prije rata, dok smo zajedno radili, imali smo ponudu za prodaju toga lokala i nudjeno nam je 400.000 DEM,¹⁸ ali ga nismo htjeli prodati jer je lokal jako dobro radio. Svih ovih godina tuzenik je radio u lokalu,¹⁹ imao je svoje ortake, kao sto ih ima i sada.

Nakon sto mu je punomocnik predocio pismena ''prijedlog za rjesenje spora'' (na tri lista) tuzitelj izjavljuje da mu je to tuzenik ponudio u V.1998 god. Od VIII.1991 god pa do danas tuzenik mu nije na ime njegovih ulaganja isplatio nista.

Na upit tuzenika tuzitelj ponavlja da su radovi poceli u 5, 6 ili 7 mjesecu 1988 god. Dodaje da je zatekao iskope zemlje, jedan dio temelja i nekave stupice, ali tvrdi da zidovi nisu postojali.²⁰ Zidarske radove je izvodio Pero zidar iz Batine.²¹ Na daljnji upit sta je radio Vinko Sabelja tuzitelj izjavljuje da je on zamjenjivao njega dok je on privremeno bio odsutan.²² Medjutim taj Vinko nije bio nikakav ortak sa tuziteljem. Na daljnji upit tko je platio osiguranje lokala 1988 god tuzitelj dodaje da je napravljeno osiguranje i da je tuzenik platio samo dvije rate, a potom je prestao placati. Na upit da li zna s kim je tuzenik tijekom rata radio u lokalu tuzitelj odgovara da ima saznanja kako je tuzenik radio sa Zeljkom Milovanovicem - Gavrom, Dzonsom, Licinom i Trifunovicem^.23 Na daljnji upit odgovara da je lokal radio sve do 15.01.1998 god. kada je najvjerojatnije prestao raditi jer lokal nije imao sve papire po hrvatskim propisima.²⁴ U namjeri da zajedno nastave raditi u lokalu tuzitelj je dao tuzeniku opremu za WC u vrijednosti od oko 1.000 DEM.²⁵

Na upit punomocnika tuzitelj dodaje da mu je ponuda tuzenika bila potpuno neprihvatljiva jer u toj ponudi tuzenik cak tvrdi da je ortakluk trajao i 1992 god, a opcepoznato je da je Baranja u to vrijeme bila okupirana. Na daljnji upit tuzitelj izjavljuje da je u vrijeme kada je on usao u ortakluk postojao samo kafe bar, a na mjestu danasnje diskoteke bilo je iskopano nesto zemlje i postavljeni neki stupici.²⁶ Ispred bara postojala je terasa koja nije bila ozidana.²⁷ Tuzitelj je osobno nabavio kamen kojim je navezeno parkiraliste.

Punomocnik tuzitelja navodi da su u Faraonu prije rata bili poker aparati tuzitelja,²⁸ jer je tuzitelj imao obrtnicu za bavljenje ovom djelatnoscu.